Spasite bebe
ponedjeljak, 16.10.2017.
Molitva za nerođene - 40 dana za život
Nakana:
Molimo za svekoliko dublje razumijevanje kako je poruka ZA život ukorijenjena u dvjema osnovnim životnim istinama:
1. Bog postoji;
2. taj Bog nisam ja.
Sveto pismo:
»Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane živa duša.« (Post 2,7)
Razmatranje:
Bog postoji i taj Bog nisam ja. Ne, mi smo sami po sebi malena i slaba bića. No, samo ako nemamo Boga u svom životu. Stoga svi u svom srcu čeznemo biti jaki. No, kako je to moguće? Biti jak, a ne biti Bog. Nama ljudima to je često neshvatljivo i teško pitanje.
Zato je Bog poslao svog Sina da se rodi. Stvorio ga je od praha zemaljskog da bi bio Bog i čovjek. Da u Njemu imamo uzor i da se u Njega ugledamo. Jer i On, Bog, postao je čovjekom, djetetom, malenim i slabim da bi nam pokazao što to znači biti čovjekom. Što je čovjek i što čovjek kao dijete Božje može.
Toliko simbolike ima u samom Isusovom rođenju. Jer kroz njegovo rođenje i nama ljudima ponovno je udahnut novi dah života.
Rođena je nova nada, nova snaga i putokaz, a sve to u malenom djetešcu. Ne trebamo se bojati biti maleni i slabi jer ako nosimo Boga u svom srcu i živimo u punini možemo, iako maleni, činiti velika djela. Osim simbolike Isusova rođenja velika je i simbolika u zlu Herodova doba. Tada je počela borba protiv Imena Isusova. Herod je želio uništiti Ime Isusovo, satrti ga da nestane. No, nije uspio, ali su u tom bijesu stradali najneviniji, nevina dječica. To se događa i dan danas. Herodi današnjeg vremena žele satrti Ime Isusovo u našim srcima. U srcima majki. Da zaborave ljubav u sebi, da zaborave Isusa. I pri tome i dan danas stradavaju najneviniji.
Molitva:
Budimo mudri i srca puna ljubavi te se ugledajmo na mudrace onog vremena te postanimo mudraci ovoga. Dođimo i poklonimo se Isusu pred bolnicu jer u svakom licu malenog djeteta ocrtava se milina lica Djeteta Isusa. Donesimo mu u srcu što su mu i mudraci donijeli. Mir, radost i ljubav. Neka naša molitva bude naše zlato, neka naša radost bude tamjan koji se širi svuda oko nas i neka naša sm
Margareta Pleša, organizacijski tim 40 dana za život – Bjelovar
srijeda, 16.08.2017.
Centar za nerođeni život- Betlehem
Centar za nerođeni život - Betlehem je hrvatska udruga, punim imenom: „Udruga za promicanje dostojanstva ljudskog života i obrane nerođenog djeteta Centar za nerođeni život- Betlehem“ sa sjedištima u Karlovcu i u Svetom Petru u Šumi (Istra), osnovao ju je katolički svećenik i redovnik-pavlin, otac Marko Glogović, uz pomoć svoje subraće pavlina te brojnih prijatelja i molitelja.
Glavno djelovanje Udruge je borba protiv pobačaja kroz djelovanje i molitvu. Udruga organizira savjetovanja za trudnice, koje planiraju učiniti pobačaj, pomažu siromašnim obiteljima i djeci kroz hranu i odjeću. U sklopu Udruge djeluju: molitvena zajednica "Treće srce" (uz Srce Isusovo i Srce Marijino, treće srce je srce ljudi koji molitvom pomažu potrebnima); Udruga „Gabrijel“ za pomoć majkama, djeci i obiteljima, koji su se oduprijeli pobačaju; Molitveni Pokret Tješitelja Milosrdnog Isusa, koji širi tzv. Bijelu krunicu ili krunicu Nevine Dječice i molitvena zajednica „Mali krug srca za nerođene“. Promiče se i prirodno planiranje obitelji.
Pavlini su katolička redovnička zajednica, kojoj je jedna od zadaća promicanje ljudskoga života pa su tako i hrvatski pavlini uključeni u to preko Udruge "Betlehem".
http://www.stopabortus.com/betlehem-2
ponedjeljak, 26.06.2017.
Zašto smo u demografskoj krizi?
Demografska kriza je sve češće tema u hrvatskim medijima i u predizborno vrijeme, no još uvijek ne postoji jači konkretni angažman oko toga pitanja. Kao da se misli da to još nije tako važan problem i ne primijećuje se da se netko ozbiljno prima rješavanja toga pitanja.
Demografska kriza se događa u gotovo cijeloj Europi i drugim zapadnim državama izvan Europe. Otprilike u pola zemaljske kugle ne rađa se dovoljno djece, a u pola država svijeta ne postoji demografska kriza. To nije problem koji ima samo Hrvatska nego je puno širi i obmniji. Demografska kriza se događa kada više ljudi umire nego se rađa. Da izađemo iz demografske krize trebalo bi u prosjeku biti troje djece po obitelji, što sada nije slučaj. Dvoje djece po obitelji ili manje vodi u pad broja stanovnika, nije dovoljno ni za održanje postojećeg stanja, a kamoli za izlazak iz demografske krize.
Definitivno nije problem u brojnosti spolnih odnosa, oni ne manjkaju nego je problem u sprečavanju začeća i rođenja djece. Hrvatskoj godišnje nedostaje otprilike djece koliko se godišnje pobaci. Kada bi se broj pobačaja sveo na minimum, ne bi imali demografsku krizu ili bi ona bila puno manja.
Ono što sprečava da obitelj u prosjeku ima troje djece je mentalitet, koji nije takav samo kod nas nego i u drugim državama Europe, a i izvan nje. Predvladava mentalitet koji ne podupire rađanje troje ili više djece po obitelji. To nije u trendu ni moderno. Ni društvo ni država ne pomažu obiteljima s više djeca na način na koji bi trebali. Umjesto da se visoko cijene i podupiru obitelji s puno djece, oni su često izvrgnuti preziru i pogrdi društva, koje ih smatra čudnima jer što je njima da imaju toliko djece. Predvladava mentalitet koji se protivi rađanju više od jednog ili dva djeteta po obitelji. To se smatra normalnim, a više od toga smatra se nepoželjnim. Malo je ljudi koji žele imati troje ili više djece, a kada se takvi i nađu, društvo radi protiv njih i često se mogu čuti izjave poput: „Zašto imate toliko djece?“, „Što vam to treba?“, „Prestanite rađati toliku djecu, ne želim kupovati toliko poklona!“, „Na mene nemojte računati da ću ih ja čuvati, to bi omelo moju komociju“.
Država ima kozmetičke mjere demografskoga oporavka, koje na kraju ne dovode do nikakvih značajnih promjena nego su samo deklarativne i simboličke. Postoji mnogo pojedinaca koji misle samo na uski osobni interes i uopće ne gledaju širu sliku i nije im stalo do općega napretka društva i države. Vrlo je malo ljudi koji iskreno i naporno rade na izlasku iz demografske krize. Situacija je takva, da nema pravoga plana i mjera izlaska iz demografske krize i situacija se konstantno pogoršava.
Ako obitelji u prosjeku imaju manje od troje djece, dolazi do pada broja stanovništva i dolazi do kontinuiranog polaganog izumiranja. Jedno od rješenja bio bi priliv novih stanovnika. Budući da demografska kriza postoji u gotovo svim europskim zemljama, nije za očekivati da nama dođu živjeti ljudi iz drugih europskih zemalja. Ako će netko doći živjeti u Hrvatsku da popuni prazninu zbog pada broja stanovnika, bit će to narodi Azije i Afrike, jer kod njih nema demografske krize. To je vrlo vjerojatno u bliskoj ili daljoj budućnosti Hrvatske i na to se treba pripremiti. Ako nećemo imati troje ili više djece po obitelji, a kako sada stvari stoje i ako se ovako nastavi, dogodit će se da će nas biti sve manje i da će stanovništvo biti sve starije i sve manje vitalno. Kod nas će se trajno nastaniti strani narodi vrlo različiti od nas, druge kulture, vjere, običaja, za koje nije za očekivati da će se asimilirati i da će pričati hrvatski jezik i prigrliti naše običaje, kulturu i tradiciju. Stoga trebamo se pripremiti na to, da će naši krajevi u bliskoj budućnosti biti značajno drugačiji nego danas i da će svijet kakav danas poznajemo nestati. Tu će umjesto nas živjeti drugačiji ljudi, koji će govoriti svoj jezik i imati svoje običaje. Mi te narode smatramo manje vrijednima i primitivnijima od nas i gledamo na njih s visoka. No, uzalud sav tehnološki, kulturni, znanstveni napredak ako nema djece. Budućnosti pripada onima koji imaju djecu i koji nemaju demografsku krizu, oni su u usponu, a mi u padu. Na nama je ili da rađamo djecu ili da se pomirimo s time da će nestati svijet kakav je danas i da će promjene biti jako velike i vrlo vjerojatno nepovoljne i negativne za nas.
petak, 30.12.2016.
Crkva i kontracepcija
Katolički pogled na kontracepciju je službeno protivljenje Katoličke Crkve svim oblicima umjetnih kontracepcijskih sredstava. Stav Crkve je da, bračni spolni čin treba biti otvoren životu (prokreativan) te sjedinjujući. Dodatni je prijepor što pojedina kontracepcijska sredstva mogu dovesti do pobačaja. Kontracepcijska spirala uzrokuje pobačaj, tako što spriječava usađivanje oplođene jajne stanice u maternicu. Kontracepcijske pilule ponekad imaju jednako djelovanje. Dodatni razlog protivljenju kontracepciji je što kontracepcija nije posve pouzdana u spriječavanju širenja spolnih bolesti poput AIDS-a, sifilisa, gonoreje, genitanog herpesa itd. Pojedine uzročnike spolnih bolesti kontracepcijska sredstva ne mogu zaustaviti, jer je moguća i zaraza preko kože oko spolnih organa poput HPV virusa koji uzrokuje rak vrata maternice. Katekizam Katoličke Crkve ističe da je kontracepcija “u sebi zao čin koji ili u vidu bračnog čina ili u njegovu vršenju ili u razvoju njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemogući rađanje novog života”. Kontracepcija “ne samo otklanja otvaranje životu, nego i krivotvori unutarnju istinu bračne ljubavi”.
Papa Pio XI. u enciklici Casti Connubii iz 1930. naglasio je, da "svaka upotreba ženidbe gdje po čovjekovom nastojanju biva bračni čin lišen svoje prirodne sposobnosi da proizvede život, krši Božji zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha". Papa Pavao VI. nazvao je kontracepciju simptomom sebičnosti u društvu, zbog bijega od odgovornosti. Izrazio je bojazan, da će raširenost kontracepcije dovesti do povećanog broja preljube i nevjere u braku te pada morala. Muškarci koji su naviknuti na kontracepciju u opasnosti su, da svedu ženu na objekt zadovoljenja požude i prestanu u njoj gledati partnericu, koja zaslužuje nježnost i brižnost. Papa Ivan Pavao II. mnogo je puta izrekao svoje mišljenje o kontracepciji. Na susretu teologa 12. studenog 1988. godine izjavio je: "Ne postoje osobne ili socijalne prilike koje bi opravdale čin kontracepcije". Smatrao je kontracepciju smrtnim grijehom. Papa Ivan Pavao II. osmislio je pojam "kultura života", čiji bitan dio je protivljenje kontracepciji, pobačaju i umjetnoj oplodnji. Održao je niz predavanja, koja su nazvana "Teologija tijela" u kojima je govorio i o kontracepciji. Usprotivio se umjetnim sredstvima kontracepcije. Pozdravio je prirodne metode planiranja obitelji.
Katolicizam definira seksualnu čestitost kao vrlinu, koja obuzdava seksualni apetit.Nevjenčani katolici izražavaju čednost kroz spolnu apstinenciju. Spolni odnos u braku smatra se čestitim kada zadržava dvojako značenje sjedinjenja i rađanja (ne koristi se kontracepcija). Za bračne parove, sv. Pavao je napisao, da se oni ne bi trebali uskratiti jedno drugome, osim za kratko vrijeme za predanost molitve: "Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. Ne uskračujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. (1 Kor 7, 3-6)"
Pravoslavna Crkva naučava čednost do braka. Tradicionalno, u braku pravoslavni se supružnici suzdržavaju od spolnih odnosa tijekom četiri posna razdoblja (korizma, došašće, ususret blagdanu sv. Petra i Pavla te prije Velike Gospe) te ususret još nekih vjerskih blagdana.
ponedjeljak, 10.10.2016.
Za život
Svatko od nas stvoren je na Tvoju sliku Bože. Naša glavna osjećanja trebala bi biti radost, zadovoljstvo ovim životom jer ipak smo Tvoja djeca, a to je nešto najveće i najljepše što imamo. Međutim, svi se ponekad osjećamo usamljeno i ostavljeno. Brige ovog svijeta nas često umore toliko da postanemo živčani i osorni prema svim ljudima oko nas. Sve to stvara negativan utjecaj na naše bližnje. Pozvani smo pronositi Kristovu radost i ljubav gdje god da pođemo te širiti optimizam među ljudima s kojima se susrećemo. Kako smo i mi ponekad usamljeni i odbačeni, tako su često i majke koje razmišljaju o pobačaju. I one trebaju pomoć, trebaju ruku spasa, nekoga tko će im reći da su voljene i željene i da je njihovo dijete ono voljeno i željeno. U mislima su nam danas svi oni koji rade s majkama, koji razgovaraju s trudnicama koje razmišljaju o pobačaju ili majkama koje su ga već učinile. U mislima su nam svi oni ljudi koji rade u savjetovalištima, u raznim udrugama, a i mi ovdje, ispred bolnice, koji želimo i možemo pomoći majkama da zadrže svoje bebe, ili pomoći onima koji nose tu tešku ranu pobačaja. Isus Krist dao je svoj život za nas, žrtvovao je Sebe da bi spasio nas. Neka posebno daruje snagu za sve one koji dolaze u kontakt s trudnicama, koji žrtvuju sebe kako bi spasili druge.
Molitva:
Gospodine, molimo Te za sve one koji na bilo koji način pomažu trudnicama, bilo da odgovaraju na pozive žena koje razmišljaju o pobačaju ili osobno pomažu majkama da se pripreme za roditeljstvo. Daj mudrosti i razuma svim ženama koje su odlučile pobaciti svoje dijete, da shvate kako će tim činom oduzeti jedan život koji je od Boga darovan. Podari, Gospodine, Svoju snagu svima koji se bore za ljudski život. Amen!
40 dana za život
ponedjeljak, 29.02.2016.
MOLITVA ZA DJECU KOJA ĆE DANAS BITI POBAČENA
Vječni Oče, moj Stvoritelju, jedini moj Gospodine,
Ti me stvori iz ljubavi.
Ti si učinio moje biće, satkao me u utrobi majke.
Zahvljujem Ti za čudo moga postojanja.
Dao si mi život ovdje na zemlji,da me pripremiš
na vječni život s Tobom.
Poslao si svoga Sina, rođenog od žene, da ja mogu postati
Tvoje dijete, koje će vapiti: "Abba, Oče!"
Hvala Ti.
Tvoja je volja da svatko koga si stvorio,
postane Tvoje dijete i dođe u vječnost, k Tebi.
Zato Ti sada prikazujem svako maleno dijete,
koje će danas biti ubijeno u majčinoj utobi.
Oče, to su Tvoja djeca!
Prije zore stvaranja mislio si na njih, odredi da postanu.
Prije postanka svijeta Ti ih odabra, u Kristu,
da budu sveti i neporočni, da žive u Tvojoj prisutnosti
i slave Tvoju dobrotu.
Prinosim Ti ove malene i stavljam ih u Tvoje ruke.
Možeš li ih odbaciti, Bože-Ljubavi?
Tvoj je Sin umro za njih.
Primi ih.
Dočekaj ih.
Zagrli ih ljubavlju koja daje toplinu i uvedi ih
u kraljevstvo radosti i mira.
Zatim ih, Oče poslušaj, te čuj kako mole ze one
koji ih ubiše, ponavljajući riječi Tvoga
umirućeg Sina na križu:
"OČE, OPROSTI IM!"
subota, 09.01.2016.
Katolički pogled na kontracepciju
Katolički pogled na kontracepciju je službeno protivljenje Katoličke Crkve svim oblicima umjetnih kontracepcijskih sredstava. Stav Crkve je da, bračni spolni čin treba biti otvoren životu (prokreativan) te sjedinjujući. Dodatni je prijepor što pojedina kontracepcijska sredstva mogu dovesti do pobačaja. Kontracepcijska spirala uzrokuje pobačaj, tako što spriječava usađivanje oplođene jajne stanice u maternicu. Kontracepcijske pilule ponekad imaju jednako djelovanje. Dodatni razlog protivljenju kontracepciji je što kontracepcija nije posve pouzdana u spriječavanju širenja spolnih bolesti poput AIDS-a, sifilisa, gonoreje, genitanog herpesa itd. Pojedine uzročnike spolnih bolesti kontracepcijska sredstva ne mogu zaustaviti, jer je moguća i zaraza preko kože oko spolnih organa poput HPV virusa koji uzrokuje rak vrata maternice.
Na početku Biblije u starozavjetnoj Knjizi Postanka, opisano je kako je Bog stvorio svijet i prve ljude Adama i Evu. Prva zapovijed, koju im je dao bila je: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite (Post 1, 28)" To je ponovio i Noi nakon općeg potopa. Iz toga Katolička Crkva smatra, da spolni odnos treba uvijek biti otvoren životu.
Mnogi su se rani crkveni oci protivili upotrebi kontracepcije uključujući sv. Jeronima, sv. Augustina, sv. Klementa Aleksandrijskog, sv. Ivana Zlatoustog i dr.
Papa Pio XI. u enciklici Casti Connubii iz 1930. naglasio je, da učenje Crkve promiče vrijednosti braka i života. Dopušten je spolni odnos u braku i u vrijeme kada žena ne može ostati trudna te kada je netko od bračnih partnera neplodan. To je bio odgovor na raspravu o tom pitanju, jer su neki smatrali, da tada spolni odnos nije dozvoljen. Osudio je kontracepciju i sterilizaciju kao neprirodna sredstva i protivna dobrobiti braka i života. Kontracepciju naziva teškim grijehom: "Svaka upotreba ženidbe gdje po čovjekovom nastojanju biva bračni čin lišen svoje prirodne sposobnosi da proizvede život, krši Božji zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha".
Veliku pažnju medija pobudila je enciklika Humanae Vitae pape Pavla VI. iz 1968. godine. Mjesecima prije objavljivanja, mediji su nagađali, da bi taj dokument mogao promijeniti stav Katoličke Crkve o kontracepciji. To se nije dogodilo, već je enciklika potvrdila dotadašnji stav. Papa Pavao VI. nazvao je kontracepciju simptomom sebičnosti u društvu, zbog bijega od odgovornosti. Umjetna kontracepcijska sredstva smatraju se smrtnim grijehom. Preporučene su prirodne metode planiranja obitelji poput Billingsove ovulacijske metode i sl. Papa je upozorio, da korištenje kontracepcije može imati mnoge loše posljedice. Izrazio je bojazan, da će raširenost kontracepcije dovesti do povećanog broja preljube i nevjere u braku te pada morala. Muškarci koji su naviknuti na kontracepciju u opasnosti su, da svedu ženu na objekt zadovoljenja požude i prestanu u njoj gledati partnericu, koja zaslužuje nježnost i brižnost.
Iste godine, kada je objavljena enciklika Humanae Vitae, Papinska komisija za maloljetnike objavila je stav o kontinuiranom protivljenju Katoličke Crkve protiv kontracepcije: "Ne može se pronaći u nijednom razdoblju povijesti, nijedan crkveni dokument, nijedna teološka škola, gotovo nijedan katolički teolog koji bi nijekali, da je kontracepcija oduvijek smatrana ozbiljnim zlom. Učenje Crkve o kontracepciji nije se mijenjalo. Do 20. stoljeća, sve kršćanske Crkve imale su istovjetni stav bilo, da se radilo o pravoslavnima, anglikancima ili protestantima. Pravoslavni i danas imaju uobičajen stav o kontracepciji."
Papa Ivan Pavao II. mnogo je puta izrekao svoje mišljenje o kontracepciji. Na susretu teologa 12. studenog 1988. godine izjavio je: "Ne postoje osobne ili socijalne prilike koje bi opravdale čin kontracepcije". Smatrao je kontracepciju smrtnim grijehom. Papa Ivan Pavao II. osmislio je pojam "kultura života", čiji bitan dio je protivljenje kontracepciji, pobačaju i umjetnoj oplodnji. Održao je niz predavanja, koja su nazvana "Teologija tijela" u kojima je govorio i o kontracepciji. Usprotivio se umjetnim sredstvima kontracepcije. Pozdravio je prirodne metode planiranja obitelji.
U govoru 17. srpnja 1994. godine rekao je, da u nastanku života, supružnici ostvaruju jednu od najvažnijih dimenzija svoga poziva: postaju Božji suradnici. U odluci imati ili nemati dijete, ne smije predvladati sebičnost i nemar već pažljiva velikodušnost, koja važe mogućnosti i okolnosti i posebno daje prioritet dobrobiti nerođenog djeteta. I kada nije vrijeme za začeće, treba poštivati bračni čin kao prokreativan (otvoren rađanju) i onaj koji sjedinjuje partnere. Dopuštene su prirodne metode planiranja obitelji, koje poštuju prirodne biološke cikluse, dok kontracepcija nije dopuštena.
Crkveni dokument Dignitas Personae iz 2008. godine ponavlja protivljenje kontracepciji, uključujući i novije metode poput kondoma za žene i kontacepcijskih pilula za jutro poslije.
Papa Benedikt XVI. u 2009. godini je izjavio, da korištenje kondoma nije rješenje za suzbijanje AIDS-a, nego još pogoršava postojeće stanje.
petak, 11.12.2015.
Sv. Jozefina Bakhita, redovnica
Jozefina Bakhita je rođena 1869. u Sudanu. Pretpostavlja se da je njezina obitelj bila jedna od utjecajnijih na području današnjeg Darfura. Kada joj je bilo sedam godina oteli su je arapski robovlasnici. U sljedećih nekoliko godina bila je preprodavana kao ropkinja pet puta. Otmica ju je psihički potresla te je zaboravila vlastito ime, stoga je prihvatila ono koje su joj dali robovlasnici – Bakhita, što u prijevodu znači „sretna“. Ljudi koji su je kupovali kao roblje bili su nemilosrdni i okrutni prema njoj. U glavnom gradu Sudana, posljednji put ju je kupio kao ropkinju talijanski konzul Callisto Legnani. On je bio drugačiji od svih dosadašnjih vlasnika, pokazao je poštovanje prema njoj. Njegov prijatelj ju je poveo u Italiju kada se vraćao kući kako bi bila dadilja njegovoj kćerki. Tamo je prvi put spoznala kršćanstvo.
S obzirom da je tijekom ropstva bila prisilno preobraćena na islam, 1890. ponukana iskustvima u Institutu za katekumenizam u Veneciji, gdje je provodila mnogo vremena, odlučila je krstiti se. Uzela je ime Jozefina Margarita Afortunada. S krštenjem je počela rasti njezina ljubav prema posvećenom životu. Kada se njezin poslodavac želio odseliti htio je da i Bakhita pođe s njima. Ona je odbila i slučaj je završio na sudu koji je odlučio da se ukida njezino ropstvo te je prvi put u životu bila napokon slobodna.
Konačno je mogla odlučiti o svojoj sudbini te se 1896. pridružila sestrama u Institutu za katekumenizam. Osim tri godine koje je provela u Africi, pomažući mladim sestrama da se pripreme za misionarstvo na Crnom kontinentu, ostatak života je provela u Schiou. Tijekom 45 godina koje je provela u ovom mjestu, sestra Jozefina radila je kao vratar i bila je u stalnom kontaktu s ljudima koji su je izrazito voljeli i cijenili. Njezina poniznost, jednostavnost i osmijeh su plijenili pozornost i ljubav ljudi koji su je okruživali. Poglavarica reda ju je zamolila da napiše memoare o svom životu kako njezine patnje, ali i spoznaja ne bi nikada bile zaboravljene.
Posljednje godine svoga života bila je vrlo bolesna te se kretala tek pomoću invalidskih kolica. Međutim, to ju nije spriječilo da do zadnjeg trenutka ostane vesela i nasmijana.
Preminula je 8. veljače 1947., a njezino tijelo je tri dana bilo izloženo na odru dok su tisuće ljudi dolazile oprostiti se od svoje „crne majke“.
Blaženom ju je 1992. proglasio papa Ivan Pavao II., a svetom je proglašena samo osam godina poslije.
Priredila: Ksenija Ninić
http://www.betlehem-zagreb.hr/sv-jozefina-bakhita/
subota, 31.10.2015.
Duhovno posvojenje
Radi se o "posvojenju" jednoga nerođenog djeteta.
"Duhovno posvojenje" je molitva za dijete, koje je u opasnosti pobačaja.
Za nerođeno dijete, moli se punih 9 mjeseci, upravo onoliko koliko dijete proboravi pod srcem majke.
Moli se samo za jedno dijete čiju narodnost, spol, ime i roditelje zna samo Gospodin.
Na početku molitve može se zavjetovati osobno, ili pred drugima, u svojoj obitelji, vjeronaučnoj skupini...
Zavjet valja održati i u molitvi ustrajan biti! Ako Ti se dogodi da si dulje od dva tjedna zaboravljao na tu molitvu, tada zavjet treba obnoviti!
Zavjet (moli se samo na početku, prvi put): "Presveta Djevice, Bogorodice Marijo, svi anđeli i sveti! Vođen željom da pomognem obranu nerođenih, ja ____ (ime) čvrsto odlučujem da ću od dana ___ do ___ duhovno posvojiti jedno dijete, čije ime samo Bog zna, tako što ću kroz ovih devet mjeseci svakoga dana moliti za spas njegova života, kao i za ispravan život roditelja i djeteta nakon rođenja. Amen."
Molitvi dodajte deseticu krunice ili ovu molitvu svojoj svakodnevnoj krunici:
Gospodine ti si mi dao neprocjenjiv dar života. Radujem se tomu daru i zahvaljujem ti za njega. Želim da moj život bude neprestana hvala tebi i ujedno pomoć braći i ljudima, koji taj dar života ne znaju pravo cijeniti. Žarko te molim za bračne drugove, koji ne žele biti prenositelji života, kao i za očeve i majke koji su u napasti nasilno ugasiti već začeti život. Prosvijetli ih svojim Svetim Duhom da upoznaju veličinu očinstva i majčinstva. Daj da postanu svjesni teške odgovornosti, ako tu suradnju uskraćuju. Pošalji svoje svete anđele da od njih otjeraju zlog duha, a zagovorom presvete Bogorodice umnoži im vjeru, ufanje i ljubav.
Po zaslugama života, muke i smrti Tvoga Sina usliši ovu našu molitvu.
subota, 05.09.2015.
Katolički pogled na pobačaj
Katolički pogled na pobačaj je stav Katoličke Crkve, da ljudski život počinje začećem te ga treba poštivati i najbrižnije štititi. Papa Ivan Pavao II. u enciklici Evangelium Vitae, pobačaj naziva posebno teškim i žalosnim zločinom nad životom, jer se uništava ljudsko biće koje je toliko nevino, da ne može biti nevinije. Tko svojevoljno i svjesno sudjeluje u pobačaju, automatski je izopćen iz Katoličke Crkve i ako želi ponovno postati član Crkve mora tražiti ponovno primanje.
Rani crkveni oci poput sv. Jeronima, sv. Ivana Zlatoustog, sv. Klementa Aleksandrijskog i dr. protivili su se pobačaju.
U 13. stoljeću papa Inocent III. određuje, da plod postaje živo biće u trenutku kada se počinje pomicati u trbuhu pa pobačaj nakon tog razdoblja postaje ubojstvo, a prije toga se smatra manjim grijehom. Papa Grgur XIV. 1591. godine potvrđuje to stajalište i dodatno ga vremenski pojačava odredbom, da je pobačaj dopušten u prvih 116 dana od začeća. Siksto V. prvi je papa, koji je sve namjerne pobačaje proglasio ubojstvom.
Papa Pio IX.. 1869. godine donosi odluku o zabrani svih pobačaja. Na Drugom vatikanskom saboru pobačaj i ubojstvo djece prozvani su "nečuvenim zločinima".
Majka Tereza na govoru prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir 1979. godine izjavila je, da "najveći uništavač mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati?"
Papa Ivan Pavao II. mnogo je puta izrazio protivljenje pobačaju. O njemu je pisao i u enciklici Evangelium Vitae. Papa se zauzima za stav, da ljudski život počinje od začeća te da taj život nije ni očev ni majčin, nego život novog ljudskog bića. Smatra se, da nikada ne bi postao čovjekom, ako to nije od prvog trenutka začeća. Zabranjuje se svaki čin, koji dovodi do uništavanja ljudskog embrija. U enciklici se priznaje, da se majke ponekad nalaze u objektivnim teškoćama, zbog kojih se odlučuju na pobačaj. Premda se čini, da su uvjeti za život djeteta koje se ima roditi takvi, da se čini da bi za njega bilo bolje da se ne rodi, takvi razlozi ipak ne mogu opravdati slobodno uništenje nedužnog ljudskog bića. Crkva priznaje, da su mnoge žene koje su pobacile pri tome imale mučne i dramatične odluke te da im rane na duši još vjerojatno nisu zarasle. Poziva ih se na nadu i otvorenost pokajanju te traženju oprosta i od djeteta koje sada živi u Gospodinu. Crkva ne osuđuje žene, nego čin pobačaja. Papa je izjavio: "Prema tome, autoritetom koji je Krist predao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke Crkve potvrđujem da je izravno i namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića uvijek teško nemoralno djelo." Budući, da Krist nikada nije osuđivao osobe, već zla djela, tako ni papa ne osuđuje jadne žene, muževe i liječničko osoblje, već osuđuje čin pobačaja. U enciklici navodi, da katolike ne obvezuju zakoni kojima se ozakonjuju pobačaj, eutanazija i bilo koje drugo ubojstvo nedužnih, već katolici imaju pravo protiviti se takvim zakonima, zbog prigovora savjesti.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je svetom Ivanu Berettu Mollu 2004. godine, koja je na svoj zahtjev rodila makar je bila u životoj opasnosti. Dijete je preživjelo, a ona je preminula nedugo nakon poroda.
U srpnju 2006. Kongregacija za nauk vjere usprotivila se korištenju stanica iz tkiva pobačene djece za proizvodnju cjepiva, što su činile pojedine farmaceutske tvrtke.
